20. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Iva Ljubičić i Kosjenka Turkulin, klavir četveroručno, 16. travnja 2015.

Najčešći oblik pijanističkog komornog muziciranja bez sudjelovanja drugih instrumenata je sviranje četveroručno, dakle kada dvoje pijanista sviraju na jednom klaviru. Upravo je takva praksa idealna za kućne koncerte, jer pijanistima predstavlja pravi izazov i zabavu, a publici užitak. Tako je bilo i na posljednjem kućnom koncertu Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskoga radija koji je vodio urednik Branko Magdić. Predstavile su se mlade pijanistice Iva Ljubičić i Kosjenka Turkulin, obje s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu i razgranatom koncertantnom i pedagoškom djelatnošću.

Iva Ljubičić je rođena u Splitu 1985. te je osim diplome u razredu prof. Pavice Gvozdić završila i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu s temom Specifičnosti projektnog menadžmenta u kulturi. Kosjenka Turkulin je rođena 1985 u Zagrebu. Nakon Glazbenog učilišta Elly Bašić gdje je učila klavir u razredu Ljerke Čavić Tomčik osvojila je 2003. Stipendiju za Collegio del Mondo Unito dell’Adriatico u talijanskom gradiću Duinu. Usporedo je pohađala međunarodnu glazbenu školu Tršćanskog trija s nastavom klavira i komorne glazbe. Klavir je diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Đorđa Stanettija, a komornu glazbu na Konzervatoriju u Parmi u razredu Pierpaola Maurizzija.

Vršnjakinje i vrsne glazbenice spoznale su da im zajedničko muziciranje odgovara, jer se ljudski i glazbeno dobro slažu i ujedinjuju korisne sklonosti i sposobnosti – Iva u menadžmentu, a Kosjenka u istraživalačkoj djelatnosti. Smatrajući da je sviranje četveroručno najzahtjevniji oblik komornog muziciranja, umjetnice su za ovu prigodu izabrale program isključivo izvornih skladbi s djelima Maxa Regera, Franza Schuberta, Bedřicha Smetane i Alekxandera Rosenblata. U obilju takve literature SchubertovaFantazija u f-molu zauzima posebno mjesto i smatra se najdražim djelom kojem se duo pijanista najčešće posvećuje. 

Ta prelijepa romantična skladba s prekrasnom osjećajnom i nježnom temom koja se nekoliko put ponavlja, ovaj put u suptilnom i izražajnom tumačenju Kosjenke Turkulin nastala je u posljednjoj, 31. godini Schubertova života s posvetom njegovoj nekadašnjoj omiljenoj učenici klavira Carolini, kćeri mađarskog grofa Esterhazyja. Oproštaj je to ne samo od nesretne uzaludne ljubavi razdvojene staleškim razlikama, nego i od slutnje tragično prekinutog života, s četiri ulančana stavka različita ugođaja, naglašenog lirizma i nadahnuta skladateljskog nadahnuća.

Pijanistice Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić su izniman, skladan i muzikalan duo. Osim Schubertove Fantazije u f-molu kao središnje i najimpresivnije točke večeri, sa šarmom su na početku koncerta izvele Šest valcera Maxa Regera, predstavivši tog uglednog orguljaša, pijanista, pedagoga i glazbenog revolucionara kasnog 19. stoljeća u ležernijem svjetlu. Iznenađenje večeri bila je znamenita simfonijska pjesma Vltava iz ciklusa Moja domovina u kompleksnoj i gustoj obradi za klavir četveroručno iz pera samoga autora Bedřicha Smetane, koja je u izvedbi dviju vrsnih umjetnica zvučala gotovo orkestralno.

Na kraju koncerta još jedno iznenađenje: prema pretpostavkama umjetnica prvi puta je u Hrvatskoj izveden odličan i efektan Concertino na dvije ruske teme Alexandera Rosenblata, ruskog Židova rođenog 1956. u Moskvi. On je u svojim djelima spajao razne žanrove, a u ovom slučaju klasiku 20. stoljeća s jazzom i folklorom s prepoznatljivim motivima popularnih pjesama Kaljinke i Podmoskovskih večeri. To virtuozno i zabavno djelo Iva Ljubičić (ovaj put u prvome planu, na desnoj strani klavijature) i Kosjenka Turkulin izvele su nadasve temperamentno, stilski uvjerljivo i suglasno. Izazvane oduševljenim aplauzom i ovacijama publike u Salonu Očić, dodale su još efektan Ples sa sabljama Arama Hačaturjana. 

© Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 21. travnja 2015.

Koncertna promocija albuma prvijenca Damenbal Kosjenke Turkulin i Ive Ljubičić Lukić u malom Lisinskom

Nazvan je po šarmantno zaplesanoj, iskričavo duhovitoj skladbi Zorana Juranića. Ona je, kao i ostale skladbe s CD-a, još jedne Juranićeve i Kabiljove, bila dijelom opsežnog repertoara lijepe i radosne koncertne večeri unatoč nemiloj stvarnosti. Taj su repertoar uokvirile najpoznatija Fantazija u f-molu Franza Schuberta i Valceri Johannesa Brahmsa, u inačici za klavir četveroručno.

Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić Lukić djeluju više od desetljeća, a dodatno su i profesorice klavira u muzičkim školama, redaktorice novih notnih izdanja, pokretačice ciklusa koncerata za taj sastav, koji je već odavna od obiteljskoga kućnog muziciranja prešao u male i velike koncertne dvorane. Osobito su se u tome prijelazu istakli parovi blizanaca pijanista, poput braće Kontarski ili sestara Lebeque. No rodbinske veze nisu bile presudne pa su brojne i snimke, i koncertna udruživanja renomiranih pijanista.

Schubertovu Fantaziju gradile su strpljivo od prvoga prigušenog ili rezigniranog jecaja, kroz različita raspoloženja, proplamsaje moćne gradnje, vraćajući se ponovno početku. Bez zastoja, poput vodenog toka i u potpunom dosluhu dviju sviračica koje se potpuno razumiju.

Uostalom, kao što su rekle u razgovoru s Lucijom Job između izvedbi, to je bila prva kompozicija koju su odabrale kada su počele surađivati. Slijedio je zanimljiv blok novonastalih skladbi za klavir četveroručno iz pera hrvatskih skladatelja, potaknut uglavnom postojanjem dua i prepoznavanjem kvalitete njegova djelovanja i poticajem od njega. I tako je nastala zasad mala zbirka vrlo zanimljivih i intrigantnih skladbi, koje će se vjerojatno rado svirati.

Šest slikovitih i rječitih krokija isto takvih naziva našlo se u šarolikom Dnevniku zlatne ribice Ivana Končića, ribice koja se u naglim promjenama smjera kreće od pompe Olimpijskog sna preko nemoći Bolesne uspavanke do praska Neopisive sreće.

Damenbal Zorana Juranića – po kojem je nazvan i album u izdanju Cantusa, koji kao urednica potpisuje Srđana Vrsalović, iako je, kako je naglasila na promociji, već stigao već uređen – kao da se uspjenušao poput šampanjca uz utkane prepoznatljive pjesmice tik pred eksploziju čepa.

Slijedili su Preludij i Valcer Frane Paraća. I dok ozbiljnost Preludija izdaleka doziva i Bacha, s početka nježni i prozračni Valcer se zahuktava dok se „noge na popletu“. U Kazališnoj suiti Alfi Kabiljo, koji nas je lani napustio, osvrnuo se na motive iz svojeg mjuzikla Kralj je gol, donio bečki štih u Sacher valceru i na kraju vrtlog Bakanala po motivima iz svoje komične opere Casanova u Istri.

Ova mala privlačna zbirka iz kajdanke hrvatskih skladatelja zacijelo će se popunjavati novim skladbama jer su kompetentne izvođačice uvijek spremne na nove izazove, znatiželjne, dobre volje i spremne uložiti dodatni trud u pripremu materijala za tisak, živu izvedbu i snimanje. Svoju promociju albuma uživo – koji je likovno u skladu s glazbenim sadržajem i atraktivnom fotografijom Mateja Grgića na naslovnici dviju vedrih cura na tandem-biciklu, opremio Emil Šimik – Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić Lukić završile su zanjihanom izvedbom 15 valcera Johannesa Brahmsa.

© Maja Stanetti, Glazba.hr, 7. veljače 2026., LINK

Četiri ruke u zajedničkom zvuku hrvatskih skladatelja

CD Damenbal, Klavirski duo Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić Lukić, Cantus, 2026.; Uz koncert promocije albuma iz ciklusa Glazbene staze u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog

Pijanistice Iva Ljubičić Lukić i Kosjenka Turkulin od 2012. godine nastupaju kao Klavirski duo, a 4. veljače 2026. godine predstavile su na koncertu u Maloj dvorani Vatroslav Lisinski svoj prvi nosač zvuka sa skladbama hrvatskih skladatelja. Bio je to poseban, izuzetno lijepo osmišljen i nadasve uspješan nastup dviju glazbenica čije djelovanje ispunjava onu istinsku poruku umjetnosti koja nije samo „šlag na torti“ nego čini nezamjenjivi „kvasac u tijestu“ kulture grada, države i naroda. Zato ih je neophodno potrebno i pojedinačno predstaviti.

Pijanistica Iva Ljubičić Lukić završila je diplomski i poslijediplomski studij usavršavanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Pavice Gvozdić i poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu iz područja menadžmenta u kulturi. Tijekom školovanja osvojila je brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima pijanista. Usavršavala se na seminarima uglednih pijanista (E. Indjić, R. Muraro, B. Romanov, N. Flores). Ostvarila je nastupe diljem Hrvatske (ciklusi Virtuoso, Mladi za mlade, Iz Salona Očić, Tribina Darko Lukić, Makarsko ljeto, Festival Rendez-vous, Rapske glazbene večeri, Senjske koncertne večeri, Festival Glazba i riječ u Cavtatu i dr.) i u inozemstvu (Italija, Slovenija, Makedonija, Švicarska, Irska). Sudjeluje u izvođenju edukativnih umjetničkih programa u organizaciji Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske (Ruksak (pun) kulture). Uz solističke nastupe, osobito njeguje komorno muziciranje. Voditeljica je i osnivačica koncertnog ciklusa Glazbene staze i članica ansambla Glazbene staze – jedinog hrvatskog pierrot sastava. Djeluje u ansamblu Le trio uz sopranisticu Mariju Lešaju i flautisticu Edu Rimanić te u duu s pijanisticom Kosjenkom Turkulin s kojom osniva Zagrebački festival klavirskih dua. Uz koncertne i organizacijske aktivnosti, surađuje s brojnim kompozitorima i praizvodi njihova djela, autorica je više prilagodbi za različite komorne sastave, redaktorica je notnih izdanja za klavir četveroručno. 2022. godine izdavačka kuća Cantus izdaje nosač zvuka Pierrot project op. 1 ansambla Glazbene staze.

Od 2007. godine zaposlena je kao profesorica klavira u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu, gdje sa svojim učenicima postiže uspjehe na brojnim nastupima i natjecanjima.

Kosjenka Turkulin počela je učiti klavir u razredu Ljerke Čavić-Tomčik na Glazbenom učilištu Elly Bašić. Godine 2003. osvojila je stipendiju koja joj je omogućila da kao jedan od pet stipendista polazi Colleggio del mondo unito dell’ Adriatico u talijanskom gradiću Duinu. Usporedo pohađa međunarodnu glazbenu školu Tršćanskog trija, gdje pohađa nastavu klavira kod Alberta Miodinija i komorne glazbe s članovima Tršćanskog trija (Dario de Rosa, Renato Zanettovich,) te Maureen Jones i Enrica Bronzija. Diplomirala je klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Đorđa Stanettija. Na Konzervatoriju u Parmi završila je studij komorne glazbe u razredu Pierpaola Maurizzija, a na istoj ustanovi nastavu klavira pratila je u razredu Elisabette Ghidini. Pohađala je dvogodišnji seminar komorne glazbe u razredu Parmskog Trija na Accademia di Fiesole u Firenzi. Kao komorna glazbenica osvojila je prve nagrade na Međunarodnim natjecanjima Città di Montichiari (duo klavir i violončelo) i Riviera Etrusca (lied). Ostvarila je brojne nastupe u domovini i inozemstvu kao solistica i članica komornih sastava (Tribina Darko Lukić, Musica no museu – Rio de Janeiro, Arpe del Mondo – Cagliari, ciklus Virtuoso, ciklus Vinko Lesić, ciklus koncerata Iz Salona Očić, Rapske ljetne večeri, Glazbene staze…). Redovito surađuje s pjevačima (Marija Lešaja, Ana Jembrek) i svira u klavirskom duu sa pijanisticom Ivom Ljubičić Lukić, uz koju je i umjetnička voditeljica Zagrebačkog festivala klavirskih dua. Uz Taru Horvat i Andriju Šimića članica je klavirskog trija Roter Igel. Zaposlena je kao korepetitorica gudačkog odjela GU Elly Bašić u Zagrebu.

Navođenje životopisa pijanistica o čijem je nosaču zvuka riječ potrebno je prvenstveno zbog dobivanja uvida u ozbiljnost ostvarenih studija, postignutih diploma i usavršavanja, svih onih pripremnih radova zahvaljujući kojima su Iva Ljubičić Lukić i Kosjenka Turkulin stekle neophodne visoke kvalifikacije za profesiju kojoj posvećuju profesionalni život. A to je upravo pijanizam u svim njegovim oblicima, dakle kao izvođačka djelatnost ali i kao pedagoško posvećivanje mladim naraštajima, a u njihovom slučaju i aktivno zauzimanje za animiranje skladatelja na pisanje djela potrebnih klavirskim duima te onda i za objavljivanje notnih izdanja. U svemu se tome ističe ne samo visoka razina njihova individualnog, pa i u klavirskom duu uspješno ostvarivanoga komornog muziciranja, nego i veliki altruizam svjedočen s do sada ostvarenih sedam Zagrebačkih festivala klavirskih dua kojima Iva i Kosjenka potiču djelatnost i omogućuju nastupe i drugih klavirskih dua, pijanista koji nastupaju s djelima bilo za klavir četveroručno, bilo za dva klavira. Na taj se način ostvaruje doista hvalevrijedna mreža i povezanost pijanistica i pijanista posvećenih klavirskome komornom muziciranju. Iva i Kosjenka formuliraju takvu posvećenost sljedećim riječima:

„Sviranje u klavirskom duu, od svih oblika komornog muziciranja, ima najtanju fizičku, tonsku, interpretativnu i mehaničku granicu između dvoje izvođača. Primarna zadaća klavirskog dua je da tu granicu uhu slušatelja učini potpuno nezamjetnom i veći dio posla u duu stremi ostvarenju tog cilja. Mi smo već niz godina posvećene takvom radu, uz koji smo uspjele u naš mali, ali značajan vrtlog uvući brojne pijaniste, hrvatske skladatelje i publiku, promičući glazbu za klavir četveroručno, a realizacija ovog CD-a „opipljiva je nagrada za to. Zahvalne smo izdavačkom timu, tonskim snimateljima te našim obiteljima i prijateljima koji su nam stalna podrška.“

Koncert na kojemu je urednica Srđana Vrsalović predstavila CD Klavirskog dua Ive Ljubičić Lukić i Kosjenke Turkulin, koji je prema skladbi akademika Zorana Juranića nazvan Damenbal, pijanistice su započele vrlo dojmljivom interpretacijom Fantazije u f-molu, D 940 Franza Schuberta, amblemske skladbe za klavir četveroručno i zaključile antologijskim Valcerima op. 39 Johannesaa Bramsa. Između tih dvaju dobro poznatih opusa, kada je riječ o skladbama za 20 prstiju na jednoj klavijaturi, nanizale su sjajno uigrane i vidno dobro raspoložene pijanistice, s kojima je uvodno razgovarala muzikologinja Lucija Job, šest naslova, od kojih je pet bilo hrvatskih skladatelja.

Uvjerena sam da će svaki ljubitelj glazbe za klavir, a posebno za klavir četveroručno, nakon prvog slušanja nosača zvuka sa skladbama koje izvode Iva i Kosjenka rado ponoviti slušanje. Zacijelo i mnogo puta. Korisni komentari Karoline Rugle u popratnoj knjižici uz CD nedvojbena su pomoć i valja ih pročitati, pogotovo ako se ne poznaje skladatelje otprije. Pa ako je među njima najmlađi, Ivan Končić (Dubrovnik, 1988.), još slabije poznat, akademici Zoran Juranić (Rijeka, 1947.) i Frano Parać (Split, 1948). kao i Alfi Kabiljo (Zagreb, 1935. – Zagreb, 2025.) skladatelji su čija je glazba nedvojbeno bliska i poznata svima koji rado slušaju, pogotovo pak koji rado izvode djela istinske glazbeno-umjetničke kvalitete, neovisno o podrijetlu skladatelja. Doista, naglasak je na glazbenim vrijednostima, na glazbi koja nastaje u skladateljskim umovima istinske umjetničke nadarenosti, riječju na glazbi koja slijedi i poštuje temeljne kanone zvukovljem poticane komunikacije u tročlanom lancu koji povezuje autora glazbe s interpretima glazbenog zapisa i slušatelja kao krajnjeg primatelja željenih zvučnih poruka. Upravo tu komunikaciju glazbom namjeravanih poruka o ljudskosti i ljepoti (ako nisam odviše patetična!) ispunjavaju u punoj mjeri inventivne inspiracije skladbi koje sadrži novi CD poetskog naziva Damenbal.

Zahvaljujući ozbiljnosti svih priprema, zahvaljujući koncentriranim i virtuoznim interpretacijama, te napose zahvaljujući elanu i šarmu javnog predstavljanja skladbi čiji su nastanak svojim djelovanjem potakle, ostvarile su pijanistice Iva Ljubičić Lukić i Kosjenka Turkulin pothvat sada i trajno zabilježen na nosaču zvuka, kojim se upisuju u posebno poglavlje hrvatskog pijanizma posvećenog sviranju na klaviru s četiri ruke. Končićev Dnevnik zlatne ribice, šest iskričavih minijatura, Juranićev Damenbal kao posveta valceru i Tri kardiološke dijagnoze kao izlet u zvučne pošalice, Kabiljeva Kazališna suita s iskazima osobite duhovitosti i završna Svadbena suita u plesnom ugođaju i aluzijama na poznatu melodiju, a prije toga još i nadahnuti Paraćev Preludij i valcer, djela su koja zastupaju ono ponajbolje u hrvatskoj aktualno skladanoj glazbi. Pa ako i bez mnogo daljnjih riječi konstatiram da je to repertoar po kojemu hrvatska suvremena umjetnička glazba neosporno potvrđuje pripadnost srednjoeuropskom kulturnom krugu, rečeno je dovoljno. I bitno.

Uz već navedenu urednicu novog CD-a Srđanu Vrsalović i autoricu teksta Karolinu Rugle, valja navesti još i mjesto i vrijeme snimanja: dakle Glazbeno učilište Elly Bašić, 2022., tonsko snimanje obavljeno u Studiju DM Audio, Marija i Zvonimira Domazeta. Mix mastering Zvonimir Domazet, lektura Darija Šćukanec, prijevod na engleski jezik Mia Pleša, fotografije Matej Grgić, likovno oblikovanje Emil Šimik, Econik d.o.o., nakladnik Cantus d.o.o. i za nakladnika Mirjana Matić. Eto, sve na jednom mjestu.

Izvode Iva Ljubičić Lukić i Kosjenka Turkulin, klavir četveroručno, mudro odabrano i savjesno odrađeno! Sretno CD-u!

© Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 5. ožujka 2026., LINK

Osvrt na završni koncert 7. Zagrebačkog festivala klavirskih dua, Lisinski, 25.10.2025.

Rijetke su danas kulturne i glazbene manifestacije koje dosljedno i srčano slijede svoju viziju, bez obzira na popularnost i zaradu. Među takve se svakako ubrajaju Zagrebački festival klavirskih dua i ciklus Glazbene staze, povezani likom Ive Ljubičić Lukić. Ova je pijanistica 2009. godine pokrenula Glazbene staze, komornoglazbeni ciklus koji publici predstavlja mlade glazbenike i domaće skladatelje, uz suradnju s umjetnicima s područja plesa, glume i likovnosti, a ujedno je i članica istoimenog ansambla, jedinog pierrot sastava u Hrvatskoj. Zajedno s kolegicom i prijateljicom, pijanisticom Kosjenkom Turkulin Iva Ljubičić Lukić je 2016. pokrenula Zagrebački festival klavirskih dua, manifestaciju egzotičnu i za puno veće sredine od zagrebačke i hrvatske, koja se međutim održala do danas. Koncert održan prošle nedjelje spojio je završnu večer festivala s prvom večeri nove sezone Glazbenih staza, a već pri pozdravnim riječima Ive i Kosjenke nažalost malobrojna publika mogla je osjetiti dobro raspoloženje i iskreni entuzijazam kojim zrače ove dvije glazbenice.

Prvi dio koncerta ispunio je nastup klavirskog dua iz Slovenije što ga čine Miha Haas i Mađarica Beata Ilona Barcza, oboje zaposleni na ljubljanskoj Akademiji za glazbu. Naglasak njihova rasporeda bio je na francuskoj glazbi ranog 20. stoljeća pa smo na početku čuli Ekscentričnu ljepoticu Erika Satieja, plesnu suitu koja parodira glazbene klišeje ondašnjih music hallova, koju je Satie izvorno napisao za mali orkestar da bi je kasnije obradio za klavir četveroručno. Haas i Barcza sjajno su dočarali skladateljevu ironiju, a skladnim su nadopunjavanjem naglasili duhovit kontrast između jednostavnih melodija i neočekivanih harmonija koje ih prate.

Slovenski pijanisti nastup su završili Španjolskom rapsodijom Mauricea Ravela. Iako temeljeno na elementima španjolskog i kubanskog glazbenog folklora, za razliku od Satiejeve skladbe ovo djelo odiše karakterističnom ravelovskom elegancijom koju su nam Haas i Barcza prenijeli finim usklađivanjem svojih umjetničkih osobnosti.

Između Satieja i Ravela udobno su se smjestila dva stavka iz Sonate br. 4, “Chorals” koju je 2006. napisao Janez Matičič, slovenski skladatelj preminuo prije tri godine. Matičič je bio učenik Nadije Boulanger, a surađivao je i sa Schaefferovom Groupe de recherches musicales. Posebno se cijeni njegova klavirska glazba, a u stavcima koje smo čuli jasno se očituje njegovo duboko poznavanje klavirskog sloga te sklonost modernizmu, koja se, unatoč vrlo preglednoj formi, očituje kroz upotrebu skladateljskih tehnika 20. stoljeća. Upečatljivom dojmu koji je ovo djelo ostavilo pridonijela je, naravno, promišljena i muzikalna interpretacija Mihe Haasa i Beate Barcze.

Drugi dio večeri donio nam je kombinaciju Festivala klavirskih dua i Glazbenih staza, a čuli smo i dvije praizvedbe hrvatskih skladateljica. Kosjenka Turkulin i Iva Ljubičić Lukić kao klavirski duo djeluju već godinama, pa se njihova profesionalna i privatna bliskost odražava u svakoj izvedenoj noti. Veliki Alfi Kabiljo tako bi sigurno bio oduševljen šarmantnom i duhovitom izvedbom svoje Svadbene suite, obogaćenom i padanjem s klavirskog stolca pri izvedbi zagorskih napitnica citiranih na kraju skladbe.
Uslijedila je praizvedba skladbe Ancora za klavir četveroručno, što ju je Sanja Drakulić napisala na narudžbu Festivala klavirskih dua. Prema tekstu u programskoj knjižici, Ancora (što na talijanskom jeziku znači sidro) se oslanja “na simboličku snagu sidra kao filozofske metafore za unutarnju težinu, nagon za pokretom i duhovno uzdizanje”. U tri stavka skladbe Sanja Drakulić natrpala je sve što zna – a zna puno, međutim to ne garantira uspješnu kompoziciju. Bezbrojni utjecaji, od barokne fuge do američkog minimalizma, spojeni su u napornu cjelinu koja pokazuje dobro poznavanje klavira i zanatsku vještinu, no nedostaje joj muzike. Pri ovoj je izvedbi najvredniji bio ogromni angažman Kosjenke Turkulin i Ive Ljubičić Lukić koje su iz Ancore izvukle onoliko glazbe koliko je bilo moguće.
Ostatak večeri pripao je ansamblu Glazbene staze. Čuli smo praizvedbu skladbe Mum Interrupte’ Tene Ivane Borić iz 2022., koja – prema riječima skladateljice – predstavlja “nježnu posvetu svim novopečenim mamama”. Kratko, nepretenciozno, izuzetno simpatično i vješto napisano djelo već i nedovršenim naslovom sugerira stalno prekidanje misli i radnji kakvo su iskusile sve majke sitne djece, a koje je duhovitim skladateljičinim rukopisom preneseno u fraze naglo zaustavljene usred razvoja, a povremeno ometane i uzvicima “mama! mama!”. Odrasli glasovi kojima članovi ansambla zazivaju mamu možda sugeriraju i da je majčinstvo posao koji nema kraja.
Koncert je završen hrvatskom praizvedbom skladbe Camille za flautu, saksofon, violinu, violončelo i klavir četveroručno suvremenog američkog skladatelja Williama Susmana, koji kroz upotrebu kompleksnih repetitivnih ritmova stvara vlastitu verziju minimalizma. Ansamblu se ovdje pridružila Kosjenka Turkulin, pa su se tom izvedbom Festival klavirskih dua i ciklus Glazbene staze i doslovno ujedinili na kraju sadržajne i ugodne večeri.

© Alenka Bobinsky, HR3, Sedam dana glazbe, 2. studenog 2025.

ZAGREBAČKI FESTIVAL KLAVIRSKIH DUA, OD 18. DO 26. LISTOPADA
Sinonim za entuzijazam i radost komornog muziciranja
Puni tekst dostupan na: https://www.matica.hr/vijenac/827/sinonim-za-entuzijazam-i-radost-komornog-muziciranja-38816/